ZLATKO PRICA
(Pečuh, 26. lipnja 1916. - Rijeka, 7. ožujka 2003.)
Zlatko Prica, jedinstvena osoba hrvatske suvremene umjetnosti, rođen je u Pečuhu 26. 6. 1916. godine, umro u Rijeci 7. 3. 2003. godine, pokopan je na Gradskom groblju u Samoboru. U dječjoj dobi odlazi iz Pečuha i nastanjuje se u Zagrebu i Samoboru. Studirao je i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi velikana likovne umjetnosti – Krste Hegedušića, Omera Mujadžića i Ljube Babića. Godina 1941. značajna je u Pricinu životu – ima prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, potom je interniran u logor Danica kraj Koprivnice, nakon oslobađanja pridružuje se partizanima gdje, s Edom Murtićem ilustrira Jamu I. G. Kovačića. Nakon rata vratio se u Samobor, živi na imanju obitelji Reiser u Mirnovcu i ženi se Zdenkom Reiser, sestrom prijatelja i kolege umjetnika Nikole Reisera. Godine 1947. u Zagrebu je rođena njegova kćer jedinica Vesna Prica pa obitelj živi između Zagreba i Samobora.