VESNA PRICA

1947. - 1996.

Vesna Prica, kćer jedinica akademskog slikara Zlatka Price i Zdenke Reiser, rođena je u Zagrebu 1947. godine. Od najranijeg djetinjstva živjela je između Zagreba, Samobora i stare kuće Reiserovih u Mirnovcu. Odrastajući u umjetničkom okruženju, već rano pokazuje interes za umjetničku fotografiju, a 1970. godine usavršava se pod mentorstvom doajena hrvatske fotografije Toše Dabca. Svoje zanatsko iskustvo obogaćuje radom u Fotolaboratoriju u Stuttgartu, a 1971. godine radi u atelijeru Frana Vodopivca, jednog od najznačajnijih hrvatskih snimatelja i fotografa. Usporedno s traganjima za osobnim izrazom u umjetničkoj fotografiji, Vesna se bavi i profesionalnom fotografijom.

Njeni najraniji umjetnički motivi intimističke su naravi, emocionalne i ugođajne bilješke kojih se izvorište nalazi u poetskom prostoru djetinjstva, u obitelji i u Samoboru. Prvu samostalnu izložbu Vesna Prica postavlja u Studiju Galerije Forum u Zagrebu 1973. godine, a predstavila se ciklusom „Staklari samoborski“ nastalim 1972. godine. Kroz tek nešto više od dva desetljeća nizat će se i pretapati Vesnini ciklusi fotografija: Portreti (1973. – 79.), Trave i cvijeće (1975.), Amerika (1980.), Lagune Tarske vale (1988.), Izbjeglice (1993.)

Ciklus fotografija iz Tara čini protutežu Samoboru – njenom najranijem kontemplativnom fotografskom prostoru i izvorištu.

Izlagala je na petnaest samostalnih izložbi, retrospektivni prikaz njena petnaestogodišnjeg stvaralaštva održan je 1993. godine u Néprajzi Múzeumu u Pečuhu, a zadnju samostalnu izložbu ima u Poreču 1995. godine u Galeriji Narodnog sveučilišta.

Prerana smrt 1996. godine, nažalost je zaustavila njen umjetnički put.

U Samoboru, gdje je živjela većinu života, 2002. godine darovnicom njezinog oca Zlatka Price Gradu Samoboru, otvorena je Galerija Zlatko i Vesna Prica gdje se nalazi zbirka njezinih fotografija.